Sjedeći mirno, ne radeći ništa. Proljeće dolazi, trava raste sama po sebi.

četvrtak, 11.10.2012.

...kako je sve počelo :)



Image and video hosting by TinyPic





...ovo je bio prvi tekst o Japanu i zenu koji sam pročitao
prije nekih 17 godina...tekst se nalazi na početku knjige
prof. Devidea "Zen - ideje,umjetnost,tekstovi"...nakon toga
više ništa nije bilo isto : )





Dok smo mi laici - posjetioci,nakon obuke u zazenu,po običaju
hrama Soji-ji prali hramske zahode,motrio sam kako taj isti posao
radi jedan njegov redovnik; s krpom u ruci - bez gumenih rukavica -
prao je pod i brisao ga od ostataka prljavštine i mokraće,a četkom je
čistio zahodske školjke od ostataka izmetina.Sve smo to,doduše,
radili i mi,ali bitno drugačije.Čini mi se da je većina nas svrhu tog
posla vidjela u tome da nas pouči poniznosti i skromnosti.Međutim,s
lica i pokreta redovnika vidjelo se nešto posve drugo:Naime,da on
čišćenje zahoda doživljava kao nešto obično pri čemu nije potrebna
nikakva samodisciplina. Jednostavno,to je posao kao i svaki drugi.
Tome redovniku - čije mi ime nije poznato - posvećena je ova knjiga.





Image and video hosting by TinyPic

gore, korice knjige "Zen" profesora Devidea; dolje, moj primjerak
iste knjige











# riječ,dvije o knjizi - Vladimir Devide,"Zen" (hagakure blog)





: D




Oznake: Vladimir Devide, Soji ji

- 22:11 - Komento o nokoshite kudasai (3) - Isprintaj ako želiš - #